Prema Vladimiru Mažuraniću riječ uskok znači prebjeg, kršćanin koji bježi ispred navale Turaka sa osvojenog hrvatskog i bosanskog područja. Uskoci su nakon pada srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva 1463. svoje utočište našli u hrvatskim zemljama koje su se našle na prvoj linije obrane Europe od snaga Osmanskog carstva. Veliki utjecaj na način i strategiju ratovanja imao je kliški kapetan i knez Petar Kružić koji je utvrde i straže na granici smatrao braniteljima kršćanstva, a sve podanike sultana „Turcima“ i neprijateljima. Ubrzo se nametnuo novi način ratovanja na granici, djelomično inspiriran i osmanskim pljačkaškim upadima – manje postrojbe upadale su na protivnički teritorij gdje su otimale stoku i robu istodobno izbjegavajući veće oružane sukobe.

Uskočki način ratovanja zaživio je ponajviše u Senju i Klisu. Razvija se i poseban uskočki kodeks časti u kojem su glavne stavke imperativ obrane kršćanskih zemalja, briga o ranjenim i poginulim suborcima i njihovim obiteljima te zabrana trgovanja s podanicima osmanske Porte. Pogibijom Petra Kružića i padom Klisa 1537. godine djelovanje uskoka seli se isključivo na područje Senja gdje su u sljedećih sto godina bili važan faktor u odnosima Osmanskog carstva, Mletačke republike i Habsburške monarhije. Svojim djelovanjem i hrabrom borbom protiv Osmanlija ušli su u narodnu legendu postavši tema mnogih narodnih pjesama i drugih književnih djela poput Čuvaj se senjske ruke Augusta Šenoe.

Iako je borbeno djelovanje uskoka odavno završeno, oni i dalje postoje i djeluju. Nakon Domovinskog rata pripadnici 4. gardijske brigade Hrvatske vojske „Pauci“ osnovali su povijesnu postrojbu „Kliški uskoci“. Njihova današnja misija je revitalizacija povijesne i kulturne baštine Klisa kako bi se time stvorili preduvjeti za turistički i gospodarski napredak Klisa. U ostvarenju ovih ideja priključili su im se i drugi zaljubljenici u Klis i klišku povijesnu baštinu.

Više o Povijesnoj postrojbi „Kliški uskoci“ možete proći na njihovim internetskim stranicama.